zašto ne bi mogli doktori

Svaka majka bi ga za zeta poželjela, ali i svaka stranka. „Otvor, ženo, kapiju, man se Očenaša, evo mene i moji doktoraša!“ Tko su najpoželjnije „udavače“ u politici? Doktori, dakako. Doktor u kući san je svakog roditelja, a o doktoru mašta i svaki šef stranke. Izgleda da smo postali sve bolesniji narod, kad trebamo svakodnevnu terapiju.Takav se, barem, nameće zaključak ako se pogledaju sazivi Hrvatskog sabora, odnosno „saborske bolnice“. A, na čemu su oni?! Nekima bi hitno trebalo promijeniti terapiju. 

Rasadnik medicinske struke
Sve je veći broj medicinara željnih da liječničku karijeru zamijene političkom i na lokalnoj razini. Ima to i dobre strane, bar su svi vijećnici na sjednicama Gradskog vijeća sigurni. U svakom većem gradu ili općini doktori imaju ulogu u nekom obliku vlasti, tako je i Dubrovnik imao svog „glavnog endokrinologa“, bivšeg gradonačelnika Vlahušića. Bar se nismo trebali bojati što napraviti ako kome padne cukar. „Ljubi ga majka.“ Imao je Dubrovnik i vijećnika „glavnog ginekologa“, mora i on malo odmoriti oči. A, gdje je bolje mjesto za  to od gradske vijećnice, ili se bar njemu tako čini. Who cares? I dječica su imala svoju vijećnicu, pedodonticu, stomatologinju specijaliziranu za liječenje dječjih zubi. Možda ima vijećnika s mliječnim zubima. Doć će Zubić vila. J**o i vilu u neka doba. Imali smo i vijećnika koji „pokriva“ neurologiju, ne daj Bože kakvih neuroloških ispada. A, nije da ih nije bilo. Sreća ima „Normabela“. Uzimaju li to samo normalni? Kao što vidite, naše gradsko vijeće je uvijek bilo pravi rasadnik medicinske struke. „Blago Dari!“

„Neka ga blizu mene, zlu ne trebalo“
Nameće se pitanje što tjera liječnika da ugledno zanimanje, u koje je uložio toliko truda, napusti ili zanemari, a sve radi politike, koja na prvi pogled nema nikakve veze sa svim onim što je učio i radio poslije srednje škole?! Pršut, nije. Ma, ne lijepe doktori fetu pršuta na čelo, to radi Kerum. Njihov nije narezan. Ovaj fenomen „doktopolitikusa“ nam ponešto govori o liječničkome miljeu, ali i o našoj političkoj sceni i cijelom društvu. Možda vole fikuse?! Lako se održavaju. Neosporna je činjenica da su liječnici mamac za birače. Mam,mam! „Neka ga blizu mene, zlu ne trebalo. Kad nam državu vode šoferdžije i kavandžije, zašto ne bi mogli doktori?!. Bar će bit „za kafe“. „Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo.“ 

Mijenjaj terapiju!
Liječnici političari su karijeristi ili altruisti. Je li većina „doktopolitikusa“ medicinu upisala maštajući o kuvertama i pršutima, pa kad su, poslije mnogo muke, vidjeli da je još bolje u politici, gdje je manja odgovornost, a bolji prihodi, lako su donijeli odluku o „prešaltavanju“?! Šaltaj petu! Ili je većina njih upisala medicinu iz altruizma, odlučili su se svjesno na rad za dobrobit drugih ljudi, pa se to poslije proširilo i na političko djelovanje?! „Hau jes nou.“ Motivi „prešaltavanja“ ostaju nepoznati. Samo je poznata činjenica da nam pod hitno treba mijenjati terapiju. „Ne možeš i p***t i stisnut.“ Ne ide to.