Split! (FOTO)

"S.O.S.Pozivam sve volontere i ljubitelje životinja da dođu u kamp Solitudo! Dr. Filipović je opet u akciji! Čuju se samo vriskovi štenaca koji se odvajaju od svoje mame! Ne dozvolimo više nikad okrutnost koju je učinila u noći krađe pasa na Žarkovici" - status je Sandre Sambrailo objavljen u popodnevnim satima na Facebook stranici Društva za zaštitu životinja. 

S obzirom da je javnost već ranije upoznata s radom dr. Filipović i slučajem prisilnog odvođenja pasa sa Žarkovice u azil u Splitu, otišli smo na mjesto događaja. Podsjetimo, Grad Dubrovnik je 2015. godine odlučio napokon riješiti problem napuštenih pasa, ali na nevjerojatan način. S nevjericom je dočekana tadašnja odluka da se neće sagraditi azil, što se dugo najavljivalo, već će Grad sklopiti ugovor na godinu dana s veterinarskom stanicom u 200 kilometara udaljenom Splitu.

Azil više nije smio raditi, pse su, prema ugovoru, morali predati skloništu iz Splita, koji će Gradu uredno ispostaviti fakturu za pse koje su pronašli. Iako, psi nisu pronađeni na ulici, nego cijepljeni, čipirani, kastrirani i uhranjeni u ilegalnom azilu, to nije utjecalo na račun koji je splitski azil ispostavio Gradu Dubrovniku. Zaista je nevjerojatna odluka kojom će Grad taj posao plaćati azilu iz drugog grada, umjesto da se taj novac uloži u konačnu legalizaciju azila na Žarkovici. Od Grada će dr. Filipović za svakog psa dobivati po 2.500 kuna. Ne treba biti veliki matematičar za shvatiti da je to vrlo unosan i isplativ posao. Koliko je on isplativ, odnosno, neisplativ za Grad, brojevi govore sami za sebe.

U Gradu, pak, u svojoj odluci nisu vidjeli ništa sporno, raspisan je javni natječaj i sklopljen ugovor s Animalis Centrumom, čija je vlasnica veterinarka Zdenka Filipović iz Splita. Njezinom će se azilu, tada su potvrdili, plaćati 2.500 kuna po psu. Ugovor je sklopljen na godinu dana, oni će hvatati i zbrinjavati pse, održavati čistoću, smanjivati nelagodu građana, te sprječavati ugrize pasa. Nejasno je ostalo, jedino, na koji način će točno tvrtka doktorice Filipović "smanjivati nelagodu građana", kao ni kako će "sprječavati ugrize pasa", s obzirom na činjenicu da su od Dubrovnika udaljeni 200 kilometara.

Dolaskom u kamp Solitudo, nismo mogli ne čuti očajnički lavež ženke, kojoj su njezini štenci, doslovno, istrgnuti  i strpani u kavez šinterskog vozila. Tužni lavež nesretne životinje odzvanjao je Solitudom, na opće čuđenje stranaca, koji su došli na odmor u kamp. Gospođu, zaposlenu kod dr. Filipović, koja ih je u vozilo i potrpala to, očito, nije previše zamaralo, jer smo je zatekli kako sjedi u prirodi i puši cigar, dok je izbezumljena ženka trčala okolo uzalud tražeći svoje mlade.

Na naš novinarski upit po čijem je nalogu došla, drsko nam je odgovorila da se to nas ne tiče i da nam neće ništa reći. U međuvremenu se broj članova Društva za zaštitu životinja, koji su došli zaštititi štence i njihovu majku i spriječiti njihov odlazak u Split, sve više i više povećavao. Naime, iz Valamara, su se obratili Gradu Dubrovniku, kako bi se kujica s mladima izmjestila, jer je, po njihovoj priči, lavežom smetala gostima kampa. Moramo naglasiti da velik broj gostiju dolazi u kamp, upravo, sa svojim psima. Članovi Društva su uzalud pokušavali objasniti zaposleniku Valamara i komunalnom redaru da će Društvo zbrinuti kujicu i štence, samo da im se omogući pristup njima.

Na upit Društva gdje se nalaze štenci, zaposlenica dr. Filipović je odgovorila da su u kavezu u vozilu. Šest malih, nejakih štenaca, ščućurenih u vozilu, drhteći od straha, tužno su dozivali majku. Članovi su zaposlenici objasnili da će se oni pobrinuti za štence i majku, nakon čega su ih izvadili iz kaveza. S obzirom da smo bili nazočni, svjedoci smo da nikakvog naguravanja s navedenom zaposlenicom nije bilo, što potvrđuju i naše fotografije u prilogu. Naime, kad je zaposlenica shvatila da članovi Društva ne namjeravaju tako lako otići, pozvala je policiju zbog, navodnog, naguravanja. Nakon što su napravili očevid, Anica Sambrailo, predsjednica Društva za zaštitu životinja, objasnila im je da će Društvo zbrinuti pse i da već imaju dogovoren privatni smještaj, te zamolila da se povuče nalog za odvođenje pasa.

Sad zamislite situaciju, očajni lavež kujice, koja od straha ne prilazi, prolama se Solitudom, stranci u šoku, policija na terenu, štenci spašeni iz šinterskog vozila u sigurnim rukama volontera mirno spavaju, ali gospođa iz Splita ne odustaje. Ona i dalje mirno sjedi, sad više ne u prirodi, nego zatvorena u autu, još uvijek se nadajući da će s psima krenuti put Splita. Pokušavajući riješiti situaciju, Sambrailo se telefonskim putem obratila Ministarstvu. Međutim, MInistarstvo je odgovorilo da pse može odvesti samo onaj s kim Grad ima potpisan ugovor.

Opet se vraćamo na početak priče kad je Grad Dubrovnik potpisao ugovor s veterinarkom udaljenom 200 kilometara od Dubrovnika, po kojem će joj se za svakog odvedenog psa s područja Dubrovnika platiti po 2.500 kuna. Zbrojimo li devet štenaca i kujicu, koji su trebali danas završiti u Splitu, dobit ćemo pozamašan iznos od 25.000 kuna, a koji će građani Dubrovnika platiti iz svog džepa.

Polako je padao mrak, situacija se nije mijenjala. Zaposlenica dr. Filipović, vidjevši da članovi Društva ne odustaju, uputila se put Splita, nakon čega se štence odmah vratilo majci, koja je dotad neutješno cvilila. Lavež je utihnuo, a štenci završili na najljepšem mjestu, u zagrljaju svoje majke. Nažalost, jedan štenac je, kako su nam potvrdili gosti kampa, pojeo hranu u koju je navedena zaposlenica stavila sedalin, sredstvo za sediranje, te je u vrlo lošem stanju odvezen u veterinarsku ambulantu. 

Članovi društva za zaštitu životinja su i danas pokazali neizmjernu ljubav prema životinjama, kao i volju da pomognu u ovakvim situacijama, bez obzira koliko ih to koštalo živaca i zdravlja i koliko im to vremena oduzimalo. Zaista je krajnje vrijeme da se u Dubrovniku, jednom svjetskom biseru, napokon izgradi azil za napuštene životinje, iz jednostavnog razloga jer ovaj Grad to zaslužuje! Zaslužuju to sve napuštene životinje, svi ovi ljudi koji im pružaju bezuvjetnu ljubav i pažnju, ali i svi građani Dubrovnika. Uvjereni smo da će iduća vlast imati sluha za rješavanje gorućeg problema Žarkovice, jer se razvoj i kultura jednog grada gledaju i po brizi za slabije.