Za "kante i stare udavače" hrvatski građani morat će platiti 3,5 milijarde kuna

Hrvatsko nebo čuvat će "kante"

Odluka je pala. Hrvatsko nebo čuvat će izraelski avioni, stari "samo" 30 godina, proizvedeni daleke 1988. godine. Rekli bi "stara udavača uhvatila zadnji vlak". Dok Bernardić izraelske avione naziva starim kantama, ministar Krstičević smatra kako kupnja "Bernardićevih kanti" jamči sigurnost i suverenitet Republike Hrvatske. Izgleda da one koji odlučuju nije impresioniralo ni mišljenje legende hrvatskog zrakoplovstva, brigadira Ivana Selaka. Naime, Selak iz iskustva tvrdi da su izraelski piloti najbolji i da su F16 iskoristili maksimalno. Za njega on nije rabljen, već izrabljen. Zašto se u ponudama nije tražilo manje rabljen avion, ne zna. Ali, što bi vladajućima bilo relevantno Selakovo mišljenje, tko je sad, pak, on? Njima, očito, nitko, a Hrvatskoj njezin najiskusniji umirovljeni vojni pilot.

Za te "kante i stare udavače" hrvatski građani morat će platiti 3,5 milijarde kuna. Nije zabrinjavajuća ni činjenica da su izraelski avioni stariji od naših vojnih pilota. Želite li sebi dočarati starost aviona, zatvorite oči i zamišljajte. 1988. godine, kad su proizvedeni, Hrvatska još nije postojala, nismo imali ni internet, a premijer Plenković je upravo postao punoljetan. Tko pita Hrvate što bi oni, kaže i predsjednica Grabar-Kitarović da bi rado kupila Mercedes, ali onda ne bi imala za hranu. Ovako kupite kantu, pa ubrzo jedete iz kante. 

Gas maske i bidoni

Brođani i Brođanke Uskrs su dočekali bez pitke vode. Zbog ekološkog incidenta voda u Slavonskom Brodu nije zdravstveno ispravna za piće i ne smije se koristiti čak niti prokuhana. Tako su se, umjesto okupljanja za blagdanskim stolom, okupljali oko cisterni s vodom. Onako kako se mi u Dubrovniku okupljamo kad padne malo jača kiša. Reći će neki što ima loše u tome da se ljudi s vremenom okupe i porazgovaraju, pa barem i oko cisterni.  Narod se, ionako, otuđio. Kao da Brođanima i Brođankama nije dovoljno zagađenje zraka.

Vladajući su, kao i obično, obišli ugrožene, preslušali što imaju za reći i nakon nekog vremena uputili se svojim domovima. A, suze očajne majke s malim djetetom u naručju i pjesma malene djece, koja su pjesmom željela prenijeti svoju poruku vladajućima, odzvanjali su do tiho u noć, uz žubor vode iz cisterni... Tko je još vidio buniti se protiv zagađenog zraka i vode? Izgleda da bi Brođani s gas maskama i bidonima vode mnogima bila sasvim uobičajena pojava.

Pretresi svekru i puncu račune

Još jedna tužna slika hrvatske stvarnosti. Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Mlada Istranka za treće dijete nije mogla dobiti jednokratnu naknadu, koja pripada svakom djetetu prema odluci te Općine, jer joj je svekar, odnosno djetetov djed, dužan 4.000 kuna za grobno mjesto. Zaista poticajan primjer za sve mlade obitelji. Kažu iz Općine da ne mogu dovijeka dozvoljavati da ih vuku za nos i ne plaćaju svoje obaveze prema Općini. Eto, ako namjeravate imati djece, dobro pretresite svekrove račune, jer zbog njegovog neplaćanja grobnog mjesta, onaj koji je tek ugledao svjetlost dana, ostat će bez svojih prava. I da, nemojte vući za nos gospodu iz Općine, već im je, ionako, prilično velik...

Kinezi nisu stigli

Europska svemirska agencija je objavila kako kineska svemirska stanica Tiangong-1 nekontrolirano juri i kako bi u noći s nedjelje, 1. travnja, na ponedjeljak, 2. travnja, trebala ući u Zemljinu atmosferu, najvjerojatnije oko 1.25 sati. Kako znaju da mi na jugu Hrvatske volimo iznenađenja, obznanili su da se područje na koje bi ostaci stanice mogli pasti smješta između 43 stupnja sjeverne i 43 stupnja južne zemljopisne širine, što u Hrvatskoj zahvaća samo najjužnije dijelove, točnije Dubrovnik i okolicu. Cijeli svijet pohrlio u Dubrovnik, pa što ne bi i ostaci kineske svemirske stanice. Samo da javimo da na jugu, srećom, nema ništa novo. S jačom kišom Dubrovčani će opet, kao i Brođani, opkoliti cisterne s vodom, dobro otvoriti oči da ih gdje ne presretnu "leteće kante" s početka priče, i provjeriti svekrove i punčeve račune. Možda se i ugodno iznenadimo. You never know...