Ovdje ne postoji odlazak na kavu, kava se pije s nogu ili za radnim stolom!

Dubrovčanin Jozo Bonačić, može se slobodno reći, živi svoj san. Ovaj 31-godišnji Dubrovčanin već nekoliko godina živi i radi u Bruxellesu, u svojoj struci, sretno je oženjen i otac male curice, neopterećen kreditima, kvadratima, zaposlenjima niti drugim hrvatskim mukama. Što sve nema Dubrovnik, a ima Bruxelles, a što im je zajedničko, te koliko često dolazi u rodni grad otkrili smo u razgovoru s njim.

Kako ste se upoznali sa suprugom i čime se ona bavi?

Upoznali smo se dok smo još bili studenti 2009. na jednom kongresu u Dubrovniku. Uspjeli smo održat vezu na daljinu na relacijama Dubrovnik-Zagreb i Zagreb-Bruxelles. Vjenčali smo se 2012. nakon čega se i ona doselila u Bruxelles gdje smo započeli zajednički život. Sljedeće godine se zaposlila kao nastavnica u Europskoj školi, gdje i danas radi.

Kakvi su uvjeti života za mlade obitelji u Bruxellesu, je li teško doći do vlastitog stana kao što je to slučaj u Dubrovniku?

Mislim da je neusporedivo lakše za mlade ljude doći do vlastitog stana u Bruxellesu, a rate kredita, bez velikog početnog kapitala, samo su malo veće od iznosa najma. Postavili smo sebi cilj da ne budemo podstanari dulje od 5 godina i uspjeli smo naći odličan stan u koji smo se uselili nakon 4 i pol godine boravka ovdje.

Kakve su cijene kvadrata, a kolike su prosječne plaće, može li si čovjek priuštiti kupnju vlastitog stana i koliko dugo obično traje podstanarski staž?

Mislim da ovdje taj koncept cijene kvadrata ne postoji kao u Hrvatskoj nego ukupna cijena stana ovisi više o broju spavaćih soba, kupaonica i slično. Postoje i stroga pravila što se može kategorizirat kao spavaća soba, npr. prostorija manja od 9 kvadrata ne može biti spavaća soba nego ured, a samim tim će i cijena stana biti manja. Svakako nije kao u Hrvatskoj gdje se dnevni boravak često računa kao soba i dvosobni stan, a ima zapravo samo jednu spavaću sobu... Cijene naravno variraju i o poziciji, recimo dvosobni stan u rezidencijalnom dijelu može se naći izmedju 700 i 900 eura mjesečno, dok su bliže centru i poslovnoj četvrti preko 1000 eura.

Kakve su prosječne plaće, a kakve cijene namirnica u butigama, što je skuplje, a što jeftinije u odnosu na Hrvatsku?

Prosječna plaća je nešto preko 3000 eura bruto, a davanja državi variraju od 30% do 50% ovisno o ukupnoj godišnjoj plaći. Cijene u trgovinama su zapravo vrlo slične onima u Hrvatskoj. Odjeća i tehnika je manje više isto, dok je kod hrane nešto skuplje, a nešto i jeftinije. Voće i povrće je kvalitetnije i jeftinije u Hrvatskoj, iako se mogu naći kvalitetni proizvodi u BIO i manjim stranim, npr. turskim trgovinama. Zanimljivo, u tim "stranim" trgovinama se mogu naći i hrvatski proizvodi kao Vegeta, ajvar od Podravke, pa čak i Kraševe Napolitanke, Bajadere, Kiki bomboni itd.

Kakvo vam je radno vrijeme, kolika je pauza za ručak, radi li se non stop, „'ko crv u željezu”, ili je fleksibilnije, tipa može li se tijekom radnog vremena „izletiti”, nešto obaviti, popiti kava i sl.?

Radno vrijeme ovisi naravno o poslu. Žena radi u školi samo kad ima nastavu, a pripreme većinom odrađuje kod kuće. Kod mene je 8-satni radni dan koji je najčešće od 9 do 17. Radim u timu s još 3 osobe, dvoje u Norveškoj te jednim u Singapuru i trebamo biti dostupni non-stop s tim da se vikendima rotiramo na dežurstvu. Posao mi je vremenski fleksibilan tako da mogu izletiti u slučaju nekih privatnih obaveza. Najbitnije je da se posao odradi i da imam telefon uza se. Ovdje ne postoji koncept odlaska na kavu, nego se popije „s noga“ ili ponese za radni stol. Ovisno o količini posla ni pauza za ručak nije fiksna, može bit brzi sendvič za radnim stolom ili odlazak u restoran i fini obrok uz pivu, dvije...

Kakve su porodiljne naknade i nakon koliko se vremena žena mora vratiti na posao, kakva je pronatalitetna politika i ima li je uopće, tj. je li potrebna?

Pravila oko porodiljnih naknada se iskreno ne sjećam jer nam je sve bilo novo i strano, a pod strano mislim na francuskom... Mislim da smo se prijavili na sve što smo mogli i da nismo ništa propustili. Tu je bilo naknada od zdravstvenog osiguranja, grada ili općine, udruga za djecu i obitelj... Što se tiče povratka na posao, porodiljni traje jako kratko. Ukupno 15 tjedana, s tim da se minimalno mora uzeti 1 tjedan prije termina odnosno 9 tjedana nakon porođaja, dok se ostatak rasporedi po volji. Većina žena radi do tjedan dana prije termina i vrati se na posao nakon 14 tjedana. Uobičajena praksa je upisati bebu u jaslice odmah nakon porodiljnog, ali nam se to činilo prerano tako da smo iskoristili dodatan roditeljski dopust u trajanju od 3 mjeseca. Nakon toga smo se služili popularnim „baka-servisom“ što je naravno mnogo značilo nama, a i nasim roditeljima koji jedva čekaju provoditi vrijeme s malom unukom.

Kako je organizirana primarna zdravstvena zaštita, konkretno pedijatri s obzirom da u Dubrovniku imamo vječnu nestašicu istih?

Kćer smo prijavili na naše zdravstveno osiguranje. Mislim da ima poprilično velik broj pedijatara, ali i da imaju puno posla, što naša pedijatrica redovito ponavlja... Većinom su privatni pedijatri ili rade u privatnoj bolnici, tako da se svaki posjet pedijatru plati 55 eura od čega osiguranje refundira dio.

Koliko se dugo čeka na preglede i kako se plaća osnovno/dopunsko zdravstveno osiguranje?

Godišnje se osiguranje plaća oko 100 eura, a svaki posjet doktoru opće prakse se plati na licu mjesta 30-35 eura i osiguranje refundira nešto više od 50% tog iznosa. Ako se treba ići na neki pregled doktor da uputnicu i kontakt broj preko kojeg se može naručit. Za obične preglede kao rendgen ili ultrazvuk se ne čeka puno, ali s obzirom da su skoro sve bolnice privatne, to se poprilično i plati.

Koliko uopće koštaju medicinske usluge u Bruxellesu?

Pregled kod doktora opće prakse je 30-35 eura, specijalisti kao ortoped, pedijatar, ginekolog su 50-60 eura, pregledi kao rendgen, ultrazvuk i slično su okvirno 100-200 eura. Troškovi hospitalizacije su vrlo visoki, ali dodatno osiguranje ili osiguranje preko firme pokriva većinu iznosa.

Kakvo je stanje u vrtićima, mora li dijete biti cijepljeno primarnim cjepivima i je li tim uvjetovan upis kao kod nas?

Nismo još upoznati sa stanjem u vrtićima, ali, koliko znam, djeca moraju biti cijepljena. Mozemo sa sigurnošću potvrditi da su jaslice vrlo tražene i da je jako teško naći mjesto. Potrebno je početi tražiti mjesto i prijavljivati se na listu čekanja u prvim mjesecima trudnoće da bi imali šanse dobiti mjesto po završetku porodiljnog. Javnih jaslica je tek nekoliko i vrlo je teško naći mjesto. Većina ljudi se okreću privatnim jaslicama koje su skuplje. Cijene u nasem dijelu grada su oko 700-750 eura mjesečno.

Koliko dugo rade vrtići?

Jaslice uglavnom rade od 7 do 18 sati, a vrtići, pretpostavljam, imaju slično radno vrijeme.

Gdje i kako provodite slobodno vrijeme? 

Nisam upoznat s terminom „slobodno vrijeme“... šalu na stranu, preko tjedna se malo toga može napraviti s obzirom da se većina trgovina zatvara oko 18h, shopping centri oko 19h, a jedino trgovine s hranom rade do 20h. Uslijed toga većina ljudi idu u shopping vikendom, što mi izbjegavamo jer gužve budu stravične. Vikende najčešće provodimo kod kuće družeći se s kčerkicom, povremeno otiđemo na jednodnevni izlet ili shopping u Njemačku gdje su cijene prihvatljivije, a proizvodi bliži našim navikama.

Pratite li lokalne vijesti, kako je stanje u Bruxellesu?

Živimo na vanjskom rubu grada i rijetko idemo u centar. Ne pratimo lokalne vijesti tako da nismo toliko ni upućeni u „stanje“ u Bruxellesu. Nama je lijepo u našem stanu i okolici, a za ostalo ne marimo previše...

Koliko često dolazite u Dubrovnik i što vam najviše nedostaje te za kraj, koje su dobre, a koje loše strane života u Bruxellesu?

U Dubrovnik se obavezno ide na ljeto (osim prošlog ljeta kad nam se kćer rodila), a ostale praznike podijelimo između Dubrovnika i Zagreba. Najviše mi nedostaju obitelj i prijatelji, barka, more, Grad... Dalo bi se tu jos nabrajat... Što se Bruxellesa tiče, kao pozitivnu stavku bi izdvojio visok standard i kvalitetu života. Grad nudi razna kulturna, sportska i druga događanja za širok spektar ljudi i interesa. Centralno je pozicioniran u Europi tako da su mogućnosti za putovanja izvrsne i financijski prihvatljive. Bruxelles kao grad nije nešto pretjerano lijep. Glavni trg jest jedan od najljepših u Europi koje sam vidio, ali širi centar je poprilično prljav i neuredan. Neugodan dojam često ostavljaju doseljenici iz francuskih i belgijskih kolonija koji su tu generacijama i nisu se prilagodili europskim standardima, vec su zadržali svoj stil života i uličnu (ne)kulturu. Promet je možda čak i najlošija stavka Bruxellesa i Belgije općenito. Prevelik broj auta, prometna nekultura i loša prometna rješenja često čini vožnju po Bruxellesu i zaobilaznici vrlo neugodnom, a ponekad i opasnom. Kao zaključak mogu reći da nismo emotivno vezani za život u inozemstvu, već nam je primarni cilj stvoriti bolji i kvalitetniji život za našu obitelj u odnosu na trenutne mogućnosti u Hrvatskoj.